Jesam li vam pričala o svom komšiluku?
Sa zadovoljstvom ću vam kazati da je fantastičan :)
Živim u zgradi sa 15 stanova u kojima ,hvala Bogu ,raste 14-oro dece uzrasza od 1,5 do 10 godina.
Zar to nije pravo bogatstvo? Pravo bogatstvo je i to što se sve porodice jako lepo slažu,pomažu i druže!
U milionskom gradu kakav je Beograd to je zaista retkost i ja sam prezadovoljna što sam imala sreću da se iz naselja sa porodičnim kućama gde sam odrasla ipak preselim u ovakvu jednu zgradu .Parkić ispred zgrade naša deca zovu "dvorište". Nije baš dvorište,ako pod dvorištem podrazumevate ograđeni ,održavani prostor ispred privatne kuće ali podseća!
Oivičen je živom ogradom,redovno održavan ,posadili smo cveće i svakodnevno u njemu uživamo.Kako deca tako i mi odrasli.
E sad tema nije naše "dvorište ",već ono šta se u njemu svakodnevno ,u ove letnje dane ,rucka,njupa ,liže i grize.
I to obično puta 10-ak.
I to vam , kad se pomnoži sa dva , pre podne i po podne jeste pravo bogastvo !
U bukvalnom smislu reči.
Pričam o SLADŽI iliti sladoledu,omiljenoj dečjoj poslastici leti.
Rekoh na početku da se u komšiluku svi družimo ,da su deca uglavnom zajedno što u parku što po kućama.
Kad jedno zatraži sladoled ,računajte da je to puta 10.Pa još puta dva.
Vrtimo se uglavnom u krug.Pre podne plaća prizemlje po podne prvi sprat,sledeći dan drugi sprat .....pa ponovo.....
A onda jednog dana ,mignone sa bloga La cusine creative ,
je objavila osnovni recept za sladoled i to bez svežih jaja(taj imam,ali se nisam usuđivala da ga pravim od kad imam decu).
Od tada bar dvaput nedeljno jedemo SLADŽU iz domaće radinosti.
Deci se naravno više sviđa čokoladni ,pa njega nikako da uslikam.Pojede se uvek i vanila iako ga pravim u duploj pa i troduploj meri kad znam da stiže "cela ekipa iz dvorišta"
Probajte i uživajte!
Sa zadovoljstvom ću vam kazati da je fantastičan :)
Živim u zgradi sa 15 stanova u kojima ,hvala Bogu ,raste 14-oro dece uzrasza od 1,5 do 10 godina.
Zar to nije pravo bogatstvo? Pravo bogatstvo je i to što se sve porodice jako lepo slažu,pomažu i druže!
U milionskom gradu kakav je Beograd to je zaista retkost i ja sam prezadovoljna što sam imala sreću da se iz naselja sa porodičnim kućama gde sam odrasla ipak preselim u ovakvu jednu zgradu .Parkić ispred zgrade naša deca zovu "dvorište". Nije baš dvorište,ako pod dvorištem podrazumevate ograđeni ,održavani prostor ispred privatne kuće ali podseća!
Oivičen je živom ogradom,redovno održavan ,posadili smo cveće i svakodnevno u njemu uživamo.Kako deca tako i mi odrasli.
E sad tema nije naše "dvorište ",već ono šta se u njemu svakodnevno ,u ove letnje dane ,rucka,njupa ,liže i grize.
I to obično puta 10-ak.
I to vam , kad se pomnoži sa dva , pre podne i po podne jeste pravo bogastvo !
U bukvalnom smislu reči.
Pričam o SLADŽI iliti sladoledu,omiljenoj dečjoj poslastici leti.
Rekoh na početku da se u komšiluku svi družimo ,da su deca uglavnom zajedno što u parku što po kućama.
Kad jedno zatraži sladoled ,računajte da je to puta 10.Pa još puta dva.
Vrtimo se uglavnom u krug.Pre podne plaća prizemlje po podne prvi sprat,sledeći dan drugi sprat .....pa ponovo.....
A onda jednog dana ,mignone sa bloga La cusine creative ,
je objavila osnovni recept za sladoled i to bez svežih jaja(taj imam,ali se nisam usuđivala da ga pravim od kad imam decu).
Od tada bar dvaput nedeljno jedemo SLADŽU iz domaće radinosti.
Deci se naravno više sviđa čokoladni ,pa njega nikako da uslikam.Pojede se uvek i vanila iako ga pravim u duploj pa i troduploj meri kad znam da stiže "cela ekipa iz dvorišta"
Probajte i uživajte!
Коментари
Ja sam zaista presrećna ,što sam okružena ljudima koji su OK i na koje mogu da se oslonim.Znaš, to nama sa malom decom baš znači ,da klinci imaju uvek društvo ili kad ti je frka da imaš kod koga da ih ostaviš a da on ne živi 20 km daleko (kao moja mama)iako je takodje u Bgd!
a sladoled naravno odličan
Nekada sam i ja živjela tako... svi smo se pazili i družili ali mogu se pohvaliti da mi ni sada nije loše. Jako se svi uvažavamo, iako ima 14 stanova samo u mom ulazu i prilično se poštujemo. Jeste da nema nekih obilazaka ali, kada zatreba uvijek se mogu osloniti na susjede a i oni na mene!
A što se tiče sladoleda i ja ga pravim i uživamo svi!
Drago mi je što ti se dopala pričica o mom komšiluku!
Odrasla sam u u uličici sa svega 5 porodičnih kuća gde je bilo nemoguće proći istom tom ulicom a da te bar neko u toku dana ne svrati na kafu.Zajedno se slavilo,radovalo ali i tugovalo.Pozajmljivala se šolica šećera i delio svaki napravljeni kolač.
Kad sam se preselila u veliko Bgd naselje ,tkz "spavaonicu"bila sam šokirana.Srećom,ljudi u zgradi su sjajni ,pa je otuda i proizašla ova lepa priča!