DOMAĆI HLEB

Ovo je hleb koji sam obožavala kad sam bila mala.



Za svaki raspust, bilo letnji ili zimski, deo vremena provodila sam u Degrmenu, malom planinskom selu između Kuršumlije i Podujeva.Tu i danas živi moja tetka, najstarija sestra moje mame, koja inače ima još tri sestre i peroricu braće. Znači njih 10oro :))
Ja sam uvek najviše volela da idem kod tetka Ljubice jer ona ima pet kćerki i jednog sina, a nije jurila muško, on je u sredini 😉

 Leti je pored njih osmoro u kući bilo bar još dvoje, troje dece u gostima. Možete da zamislite kako je bilo zabavno.
Naravno, kao i u svakoj velikoj porodici svako, pa čak i gost,  imao je svoje zaduženje 😊   Moja najstarija sestra, tada već devojka, bila je zadužena za pravljenje i pečenje hleba(moram da napomenem da je Kuršumlija najsiromašnija opština u Srbiji i da u selu ni danas ne postoji prodavnica. Što znači da je tada za toliku porodicu svakog drugog ili trećeg dana pekla po sedam, osam  hlebova.

Ne znam da li su mi lepša sećanja na zimski ili letnji raspust, u svakom slučaju  i sad osećam miris vrućeg hleba u nozdravama, čini mi se da je intezivniji onaj zimi kad je sve napolju prekriveno snegom i okovano mrazom, a iz šporeta na drva koji ujedno i greje 😏 serijski izlaze jedan po jedam mirisni hleb.
Prošle godine sam, posle duuugo vremena bila kod tetke.Tražila sam joj recept za hleb.Strašno me je zafrkavala čuš, recept za hleb...😀...   voda, brašno i so...a kvasac ?

 Prisećam se se da nikada nisam videla kesicu ili kockicu  kvasca da ga stavljaju u testo!?!!
I nisu ili možda jesu, ne sećam se. Koristili su ono što se danas popularno zove starter ako se ne varam 😊 taj deo testa sušili su i čuvali umotanog u papir pa onda potapali u vodu kad testo treba da se zamesi. Ono što znam sigurno je da bi hleb zamesili uveče a ujutru rano bi ga pekli.

Namerno nisam htela da koristim pomoć Interneta u ovoj priči, nekako sam uspela da ga napravim na osnovu njene priče...kaže,recept za hleb, tražiš...... i umre od smeha 😀
Ovaj kijamet u Beogradu nenadano me je ostavio u kući ovog vikenda. otkazani su svi poslovi i dešavanja, mogu vam reći upšte se ne bunim 😊

Uživam u zimskoj idili gledajući kroz prozor toplog doma dok iz rerne dopire miris Domaćeg hleba!



POTREBNO JE:
  • 500gr brašna
  • oko 3dl vode
  • 1 kašičica soli
  • 1kašičica šećera
  • 1/2 kocke sirovog kvasca(20gr)
PRIPREMA:Testo za hleb zamesiti uveče da bi ga ujutru pekli.U šolji tople vode razmutiti kvasac sa kašičicom šećera. U dublju, veću posudu(vanglu)sipati brašno i so. Kad je kvasac nadošao sipati ga u brašno i dodati ostatak vode. Zamesiti ređe testo. Pokriti čistom krpom i ostaviti preko noći da raste. Ujutru podmazati okruglu tepsuju(moja tetka je to radila malom krpicom, a tepsije,one skroz crne, pekarske, je mazala mašću)
Testo koje je tokom noći skroz naraslo i napunilo vanglu premesiti, drvenom varjačom. Dobro nakvasiti ruke i tako mokrim rukama testo prebaciti u namašćenu tepsiju i ako je potrebno razvući ga do ivica. Ostaviti ga 15 min da odstoji pa peći u zagrejanoj rerni na 180C dok lepo ne porumeni(najbolje bi bilo da se hleb peče u šporetu na drva 😉


Degrmen je trenutno potpuno zavejan,mada to njima ni malo ne smeta,kažu, navikli su😊  ovo su slike od prošle godine, takođe negde u februaru, nije bilo mnogo snega ali jeb ilo prilično hladno.
Na prvoj slici je  tetka Ljubica sa mojim bratom. Ona trenutno živi sama, gaji malo stoke i održava baštu.Vrlo je vitalna i puna duha  😊 Ima 75 godina.


Ostalo su slike slikane iz dvorišta i neposredne okoline kuće i nešto od ručnih radova.


Psi čuvari 😊


Kuća pored pruge (Ili ako ćemo tačno-na samom tunelu)


Коментари

Наташа каже…
Divna, topla, porodična, a bome i zimska priča! :)

Danas se izgleda, više nas odlučilo na kućne varijante tijesta. :)

Nisam nikada pravila kruh sa starterom, iako se jedno vrijeme dosta promovisao tangzhong kruh koji se takođe pravi sa starterom. :)

Slikice su ti divne, priroda je super, ali onaj kredenac.. e za njega bih ruku dala. :) Znaš li od kad tražim takav, sve virkam po buvljacima, raspitujem se kod prijatelja, zavirujem u vikendice? Eeeeee :((((
Анониман каже…
Moram priznati da mi se jako sviđa tvoj post! Tako je topla i obiteljska atmosfera kojom on odiše, podsjeća me na moju baku... i ona je radila takav kruh. Neću nikad zaboraviti tu toplinu, mirise i okuse, njen topli dodir na mojoj ruci.

Kruhić izgleda baš onako kako ga je ona radila... ajme sad ću se i rasplakati...

Pusa i hvala na ovom putovanju u dane divnog djetinjstva. :)
Tanja Leković каже…
Divna priča, pažljivo sam je pročitala i odoh da umesim hleb. Bez šale, veče je, taman za mešenje. Beograd zavejan, neću ni sutra da izlazim iz kuće. A u ponedeljak - kako bude, na posao moram, pa će valjda i ovaj sneg stati.... Koliko se otprilike peče hleb?
jasna varcakovic каже…
Krasan post... Nista bolje od mirisnog domaceg hljeba!
jasna varcakovic каже…
Krasan post... Nista bolje od mirisnog domaceg hljeba!
Bite my cake каже…
Volim čiatti ovakva sjećanja, baš mi bude toplo oko srca i istovremeno tužno jer sam nedavno izgubila baku koja nam je isto tako radila domaći hljeb...
Ni ja se ne bunim mnogo, paše mi ovo vrijeme, samo se nadam da neće baš jako dugo trajati. Lijepe su sličice i krasna su dva psa na jednoj!
Dunja каже…
Predivan kruh i predivne fotografije. Kruh izgleda jednostavan, ali upute koje si nam dala i te kako su važne, hvala ti na tome.
Zorica Stajić каже…
Predivan post, prelepe fotografije sa prepuno ručnih radova, kakvi se samo na jugu Srbije mogu videti. I ja sam sa juga i sećam se kako je moja pok.baba pravila hleb u crepulji, čijem mirisu niko ne bi mogao odoleti. Gledajući tvoje fotke, sa setom se sećam davne prošlosti, kada sam i ja sa starijom sestrom i mlađim bratom, za vreme letnjeg raspusta išla kod babe na selo u okolini Leskovca...
stocicu postavi se каже…
Hvala,Nataša:))
Kredenac je ručno pravljen od drveta iz okolnih šuma.Napravio ga je svekar moje tetke kao poklon mladencima kad su se odvojili iz zajednice ili "zadruge"kako su oni to tada zvali:))U kući mog dede postoji čitava spavaća soba ,takođe ručno pravljena sa sve trokrilnim šifonjerom ,natkaznama i bračnim krevetom,pravljena početkom prošloga veka.E,to da vidiš:))već sam je bezecovala,nego ima nas mnogo zainteresovanih;))bojim se da će ostati gde jeste:)
POzdrav:))
stocicu postavi se каже…
Zoro ,hvala i tebi:))
I ja se sećam hleba iz crepulje,baba ga je kad sam ja bila mala spremala u tzv.specijalnim prilikama ,kad za raspust svi ,a ima nas hvala Bogu mnogo dođemo iz Beograda:))Jagnjetina ispod sača i taj hleb...mmmm,šta da ti kažem ...Jug na pravi način:))
stocicu postavi se каже…
Hvala Opasna:))nisam pratila koliko se peče ali otprilike oko 30,40min.
Nastasja каже…
Divna topla prica, uzivala sam citajuci je! Hleb je pravi domaci, hvala :)
mignonne каже…
Divan post a tek ovaj domaci hleb, ... nema nista lepse nego kad fino zamirise tek ispeceni hleb, unutra toplo a napolju pada sneg.:)) A kredenac me je isto odusevio, eh kako se nekada lepo i jednostavno zivelo... saljem ti veliki pozdrav!:))
Mimi каже…
Divan post... Sve me podseca na moj Kordun, babu i dedu koji mi mnogo nedostaju...
Imala sam nekoliko kolega iz Kursumlije na fakultetu i uvek me odusevljavalo kako se drze zajedno. Meni je to bas lepo... Iako je Kursumlija siromasna, cini mi se da se cetvero od petoro vratilo tamo nakon diplomskog.
kuvaricaveca каже…
Predivan post a i hleb mmmm Domaći pa još vruć obožavam, mada nemam često prilike da ga pravim. Ponekad vikendom ali je kako kažu moji klinci extra kao i ovaj tvoj :)
Marija каже…
Divna priča, ovi dolje ručni radovi podsjećaju me na moju baku u Zagorju jer i ona ima takve ručno vezene krpe što ih je radila ona (sad ima 82 godine) i moja mama
J e l e n a каже…
Ovo ti je samo dokaz da su No knead bread bake pravile i bez interneta. Znam kako je kad pitaš žene za recept, ja sam tako tražila za proju recept i nisam ga dobila jer žene ne mere sastojke. Za takve stvari moraš da si tu i da gledaš. Ima sela mi je genijalno. Nikad čula a mislila bi da je neka grška u tipkanju, ali nije.
Petra Kranjica каже…
Krasan kruh a tek kakvu povijest ima recept. Super.
Nely каже…
Ovaj post čitajući ga tako mi je ugrijao dušu,prekrasno si opisala sve,ove slike su me tek ostavile bez daha,posebno ova plava komoda koja je
tako predivna,i svi detalji koji su
prikazani..hleb je predivan,to je onaj domaći i najslađi..veliki ti pozdrav!
Olivera каже…
Moj muž je rodjen u selu Vukojevac i njega više nema ni na geografskim kartama. Nalazi se iznad Kuršumlijske banje ka Prepolcu. Od svekrve sam istu tu priču i ja čula i naučila da pravim takav hleb a došla sam do odnosa 500 ml vode 700 gr brašna. Oni su kvasili na identičan način. Pre dve godine smo išli do sela i seoskog groblja, ali sve je zaraslo i neprohodno je. Išli smo od Beograda auto stopom tamo i nazad. Avantura je bila fantastiča a nismo baš omladinci (imamo 50 i 58 godina). Planiramo ove godine da to ponovimo.
stocicu postavi se каже…
Olivera ,čula sam za Prepolac:))U tim krajevima mnoga sela nisu na geografskoj karti:))Hvala na komentarui svaka čast za avanturu;))
Tanja каже…
Tako ti je divan ovaj post, pun topline. Tuzno je sto nam sela umiru. :(

Hleb je super ispecen. Tacno znam miris i ukus i teksturu tog hleba. Upamtila. :)