SLADŽA

Jesam li vam pričala o svom komšiluku?
Sa zadovoljstvom ću vam kazati da je fantastičan :)
Živim u zgradi sa 15 stanova u kojima ,hvala Bogu ,raste 14-oro dece uzrasza od 1,5 do 10 godina.
Zar to nije pravo bogatstvo? Pravo bogatstvo je i to što se sve porodice jako lepo slažu,pomažu i druže!
U milionskom gradu kakav je Beograd to je zaista retkost i ja sam prezadovoljna  što sam imala sreću da se iz naselja sa porodičnim kućama gde sam odrasla ipak preselim u ovakvu jednu zgradu .Parkić ispred zgrade naša deca zovu "dvorište". Nije baš dvorište,ako pod dvorištem podrazumevate ograđeni ,održavani prostor ispred privatne kuće ali podseća!
Oivičen je živom ogradom,redovno održavan ,posadili smo cveće i svakodnevno u njemu uživamo.Kako deca tako i mi odrasli.
E sad tema nije naše "dvorište ",već ono šta se u njemu svakodnevno ,u ove letnje dane ,rucka,njupa ,liže i grize.
I to obično puta 10-ak.
I to vam , kad se pomnoži sa dva , pre podne i po podne  jeste pravo bogastvo !
U bukvalnom smislu reči.
Pričam o SLADŽI iliti sladoledu,omiljenoj dečjoj poslastici leti.

Rekoh na početku da se u komšiluku svi družimo ,da su deca uglavnom zajedno što u parku što po kućama.
Kad jedno zatraži sladoled ,računajte da je to puta 10.Pa još puta dva.
Vrtimo se uglavnom u krug.Pre podne plaća  prizemlje po podne prvi sprat,sledeći dan drugi sprat .....pa ponovo.....

A onda jednog dana ,mignone  sa bloga La cusine creative ,
je objavila osnovni  recept za sladoled i to bez svežih jaja(taj imam,ali se nisam usuđivala da ga pravim od kad imam decu).
Od tada bar dvaput nedeljno jedemo SLADŽU iz domaće radinosti.
Deci se naravno više sviđa čokoladni ,pa njega nikako da uslikam.Pojede se uvek i vanila iako ga pravim u duploj pa i troduploj meri kad znam da stiže "cela ekipa iz dvorišta"

Probajte i uživajte!

Коментари

J e l e n a каже…
drago mi je da se neko tako lepo druzi u nasem gradu. I mi imamo zajednicko dvoriste u zgradi od 12 stanova, mogao bi mali raj da bude, ali ne sluzi svojoj svrsi. Nista lepse nego napraviti nesto i podeliti, i to sa decom. BRAVO za vase stanare. A da Vas prijavimo za emisiju kod Mire Adanje Polak, kao primer kako treba da bude?
stocicu postavi se каже…
Ha,ha ,baš si me obradovala ovim komentarom,naročito predlogom,mi bi ipak da ostanemo anonimni ,znaš kako,da nas slava ne pokvari :)

Ja sam zaista presrećna ,što sam okružena ljudima koji su OK i na koje mogu da se oslonim.Znaš, to nama sa malom decom baš znači ,da klinci imaju uvek društvo ili kad ti je frka da imaš kod koga da ih ostaviš a da on ne živi 20 km daleko (kao moja mama)iako je takodje u Bgd!
mignonne каже…
E, bas si me razveselila sa ovim postom, a jos mi je draze cuti da se receptic tako fino koristi...i da znas da vam malkice cak i zavidim na tako dobrom komsiluku!;))Stanujem u jednom soliteru koji ima skoro 100 stanova, i sramota me je priznati da neke komsije uopste ne (pre)poznajem kad se sretnemo ispred lifta u prizemlju i sl...i nazalost, jako je tesko postici dogovor oko nekih zajednickih planova kad je odrzavanje zgrade u pitanju, a o sitnicama da ne govorim... svaka cast komsiluku sa kojim delimo isti sprat, oni su izuzetak.;)))
Nina каже…
ja živim u kući i iskreno susjedstvo mi baš i nije nešto, većinom se sastoji od penzionera, nije da su oni loši već činjenica da nemamo baš mnogo tema za razgovor, tako da baš mi je drago čuti da netko ima ovako dobro društvo u susjedstvu
a sladoled naravno odličan
Unknown каже…
Prekrasna priča!
Nekada sam i ja živjela tako... svi smo se pazili i družili ali mogu se pohvaliti da mi ni sada nije loše. Jako se svi uvažavamo, iako ima 14 stanova samo u mom ulazu i prilično se poštujemo. Jeste da nema nekih obilazaka ali, kada zatreba uvijek se mogu osloniti na susjede a i oni na mene!
A što se tiče sladoleda i ja ga pravim i uživamo svi!
Dilajla каже…
Volim ovakve pričice iz svakodnevnog života napisane tako da se čitaju samo od sebe.
stocicu postavi se каже…
Draga mignone,ja obožavam tvoje recepte i rado ih pravim.nadam se samo da ću u narednih100 godina naučiti da budem precizna i kreativna kao ti:))
Drago mi je što ti se dopala pričica o mom komšiluku!
stocicu postavi se каже…
Drage Nina,Snježo i Dilajla hvala na lepim komentarima:)
Odrasla sam u u uličici sa svega 5 porodičnih kuća gde je bilo nemoguće proći istom tom ulicom a da te bar neko u toku dana ne svrati na kafu.Zajedno se slavilo,radovalo ali i tugovalo.Pozajmljivala se šolica šećera i delio svaki napravljeni kolač.
Kad sam se preselila u veliko Bgd naselje ,tkz "spavaonicu"bila sam šokirana.Srećom,ljudi u zgradi su sjajni ,pa je otuda i proizašla ova lepa priča!